Ako je transmembranski potencijal ispod normalnoga, u slučaju bolesne stanice, što znači da je niži od – 70 mV, stanica postaje depolarizirana, zbog čega se ona svojim mehanizmom, ionskom pumpom nastoji vratiti u normalno stanje koristeći energiju iz ATP-a. Ne uspije li se stanica oporaviti sama, iscrpljuje se i umire.
Stavljanjem žive stanice u električno polje dolazi do promjena u transmembranskom potencijalu. Naravno, treba biti ispunjen uvjet da je u električnom polju prisutna stanična karakteristična frekvencija. Pristigla energija električnog polja, odgovarajuće frekvencije, dovodi stanicu u stanje hiperpolarizacije, te ona može raditi i bez ionske pumpe. Dovedena energija omogućuje prirodno balansiranje natrijevih i kalijevih iona, pa pumpa počinje raditi u suprotnom smjeru. Umjesto da troši ATP, ona potiče stvaranje ATP-a i tako puni stanicu energijom. Izmjerene su vrijednosti od 300 % porasta ATP-a nakon tretmana Multifrekvencijskim oscilatorom. Takva ojačana stanica lakše odolijeva napadima patogenih utjecaja koji inače slabe njezinu prirodnu moć, te se tako pospješuje funkcioniranje imuno sustava organizma.
Naravno, električno polje zahvaća i patogene bakterijske stanice koje su prisutne u tijelu, koje za razliku od naših tjelesnih stanica pretežno koriste tzv. protonsku pumpu za održavanje svojeg membranskog potencijala. Protonska pumpa je relativno krhki mehanizam, koji dolaskom vanjskog električnog polja postaje ugrožen. Uloga protonske pumpe jest održavanje potrebnog pH stanja, stanja kiselosti, odnosno lužnatosti, koje je potrebno za život bakterije. Vanjsko električno polje, odgovarajuće frekvencije razara bakteriju tako što stvara prekiseli ili prelužnat okoliš u kojemu bakterija više ne može živjeti, te bakterija ugiba, jer nije u stanju sačuvati potreban membranski potencijal za održavanje nužnih pH uvjeta.
