Meditacija i neurotehnologija
Uvidi u procese koji se odvijaju u nama za vrijeme meditacije dobiveni su upravo primjenom standarnih fizikalnih mjernih metoda koje su koriste u medicinskim istraživanjima. Budući da mozak radi na kemijsko-fizikalnoj osnovi, on je jedan elektrokemijski laboratorij, sve ili gotovo sve moždane funkcije registriraju se aparatom koji se naziva elektroencefalograf. U svakom trenutku, svaka misao, svaka emocija ima svoju električnu i kemijsku prepoznatljivu reakciju koja se lako može uočiti primjenom spomenutog uređaja. Istina je, međutim da stanja moždanih valova tek indiciraju u kojem se stanju svijesti mozak nalazi, no nije utvrđena čvrsta veza promijenjenih stanja svijesti i valnih funkcija mozga. Ustanovljeno je da čak i vrlo anestezirani mozak uz znatno reduciranu moždanu aktivnost ipak može sačuvati stanje pune svijesti kao i u budnom stanju. Budući da danas ne raspolažemo nikakvim pouzdanim tehničkim metodama za ispitivanje svjesnosti, snimanje moždanih valova primjenom EEG metoda, jedino je što nam daje naslutiti da promjene u stanju svjesnosti prate promjene u valnim funkcijama mozga.
Počeci istraživanja meditativnih stanja primjenom znanstvenih metoda sežu u daleke šezdesete godine prošlog stoljeća. Jedan od najpoznatijih pionira nove znanosti uz slavnog američkog istraživača Roberta Monroe-a također je i slavni učitelj transcendentalne meditacije Maharishi Mahesh Yogi, koji je na jednom britanskom sveučilištu istraživao električka stanja mozga za vrijeme meditacije. Meditacija je jedan od najpoznatijih načina ulaska u promijenjeno stanje svijesti, a rezultati njegovih istraživanja pokazali su da gotovo svaki meditativni proces dovodi mozak u alfa, theta i konačno u delta stanje moždane električke aktivnosti.
Beta valovi – 12 do 50 titraja u sekundi (12-50 Hz) ………..budno stanje
Alfa valovi – 8 – 12 Hz………………duboka opuštenost, stanje uoči sna
Theta valovi – 4 – 8 Hz…………..meditativno stanje, REM faza, sanjanje
Delta valovi – 1 – 4 Hz……………duboka meditacija, spavanje bez snova
Posebno su zanimljiva stanja theta-delta valova, jer je prag koji dijeli svijest od podsvijesti tada vrlo nizak, te su mogući direktni uvidi u znanja pohranjena u našem nesvjesnom dijelu uma. Ti podaci su nedostupni u stanju beta valova, našem normalnom budnom stanju zbog toga što sve informacije koje naš mozak dobiva putem osjetila prolaze kroz tzv. metaprogramske filtre koji iskrivljuju stvarni doživljaj svijeta. O tim filtrima bit će govora kasnije opširnije, jer je uloga tih filtara presudna za naš doživljaj svijeta.
Binauralno slušanje
Kada je znanost Zapada shvatila da gotovo sva tajna meditacije leži u postupku kojim se postižu alfa-theta-delta stanja moždane aktivnosti, počela je intenzivna potraga za metodama koje bi dale iste rezultate promijenjenih stanja svijesti koje imaju dugogodišnji meditanti tradicionalnih meditacija. Zapadna kultura koja zbog svoje mentalne strukture ne želi čekati na korisne efekte koje meditacija neosporno donosi, desetak i više godina, tražila je novi, drugačiji put do našeg nesvjesnog bića. Potrebno je, naime, u potpuno budnom stanju doći do theta-delta stanja i tako svjesno registrirati «poruke iz nesvjesne sfere» nas samih.
Rješenje je nađeno u primjeni binauralnog neurotehnološkog postupka koji bez ikakvog znanja o meditacijskim tehnikama dovodi praktikanta do istih rezultata koje nudi tradicionalna meditacija. Radi se o upotrebi tonskih frekvencija koje se dovode slušalicama do uha, svako uho dobiva drugačiju tonsku sliku, a kombinacija tih dvaju tonova vodi mozak u željena stanja alfa-theta-delta. Tim tonovima dodan je šum kiše ili morskih valova, da bi svjesni um vezao svoju pažnju na nešto što nema konkretnog sadržaja («ganzfeld effect = efekt cjelovitog polja»).
Istraživači, a i meditanti koji poznaju tradicionalnu meditaciju tvrde da se isti efekti koje tradicionalni meditanti postižu nakon desetak godina, ovim metodama postižu nakon godinu-dvije.
IDEJA je binauralni program koji je na temelju američkih znanstvenih istraživanja razvio autor ovoga članka. Program IDEJA je cjelovit razvojni program koji se sastoji od 10 stupnjeva. Svaki stupanj daje svoju „dozu“ stimulacije, koja se postepeno pojačava iz stupnja u stupanj, čime se mozak kontinuirano opterećuje sve intenzivnije. Na taj način mozak dobiva sve jaču stimulaciju koja potiče stvaranje novih neuronskih veza. Dosadašnja korištenja tog programa u 10-godišnjoj praksi pokazuju slične rezultate koje daju američki programi koji su upotrebi više desetaka godina. Među njima svakako prednjače programi poznatog Monroe Instituta, kojeg je osnovao i vodio Robert Monroe, čija poznata misao čini osnovu njegovih istraživačkih napora: Najveća naša zabluda jest da je čovjek ograničeno biće.
Koristi koje imamo od meditacije, bilo da se služimo tradicionalnim oblicima ili programom IDEJA koji štedi vrijeme, višestruke su i teško ih je sažeti u jedan članak. O tome je napisano stotine knjiga, no ipak ćemo ovdje dati jedan cjeloviti prikaz.
Mozak kao cjelina
Poznato je odavno da se mozak sastoji od lijeve i desne polovice koje pretežno obavljaju prividno različite zadatke. Lijeva polovica, nazvana logička, bavi se uglavnom kombinatoričkim i logičkim operacijama, dok desna polovica obrađuje apstraktne, emocionalne i intuitivne teme. Ona se još naziva i umjetničkom stranom mozga, jer u umjetničkom izražavanju dominiraju upravo takve kvalitete. Cjelokupno školovanje današnjeg čovjeka, način razmišljanja, modeli ponašanja, naša misaona orijentacija, sve to je usmjereno na podijeljeni način razmišljanja. To znači da se cijeli misaoni proces odvija isključivo na logičkoj ili na emocionalnoj osnovi, a vrlo rijetko zahvaća obje istovremeno u istoj mjeri. Takvo viđenje stvarnosti nikako ne može dati realnu sliku, jer svaki događaj im svoju logičku i «nelogičku» stranu. Poznati umjetnici i genijalni izumitelji, kao na pr. Mozart, Tesla, Einstein, imali su kao prirodnu osobinu vrlo dobru povezanost dviju polovica mozga, čemu se pripisuje njihova izuzetna nadarenost za stvaranje nenadmašenih djela. Nameće se zaključak da je upravo kvaliteta veze između moždanih polovica odgovorna za istinitost slike svijeta oko nas. Što bolje uspijevamo sagledati sve aspekte događaja koji nas okružuju, to će i naša reagiranja na ta zbivanja biti svrsishodnija, a učinak djelotvorniji, pogotovo na «dugu stazu».
IDEJA, kao metoda moždane stimulacije, dovodi mozak u stanje u kojem se on inače nalazi za vrijeme sna; san je jedino vrijeme u kojem mozak radi kao cjelina. Tonovi koji se slušaju razlikuju se po frekvencijama upravo onoliko koliko je potrebno da se mozak dovede u tzv. meditativno stanje; alfa-theta-delta.
Svojstvo mozga, da ga se može pobuditi na rad u diferencijalnom frekvencijskom režimu, otkrio je još tridesetih godina 19. stoljeća njemački fizičar Heinrich Wilhelm Dove, a istraživanja je nastavio dr. Gerald Oster pedesetih godina prošlog stoljeća. Otada traju istraživanja koja su nas dovela do praktične upotrebe postupka kojim se mozak može dodatno razvijati. Svaki puta za vrijeme slušanja binauralnog programa IDEJA, mozak dobiva stimulaciju koja od njega zahtijeva rad na koji nije navikao u svom svakodnevom načinu rada. Kao što dizanje utega traži od mišića stvaranje dodatnih mišićnih vlakana koji bi bili sposobni odgovoriti na sve veće napore, tako i mozak biva prisiljen stvarati nove neuronske veze, da bi u budnom stanju funkcionirao u theta i delta valnom režimu. Zbog toga se ovaj postupak i može nazvati «brain building», jer time omogućujemo mozgu da stalno radi na cjelovit način koji nam jedino može dati potpunu sliku svijeta. Vrlo brzo nakon što praktikant počne koristiti program IDEJA, on uočava da mnoge stvari oko njega imaju drugačiji smisao, događaji se mogu bolje razumjeti, jer se sasvim spontano povezuju logički i emocionalni karakter zbivanja u jedinstvenu cjelinu. U meditacijskom žargonu taj proces se naziva širenjem svijesti.
Zanimljiva je metoda poznatog američkog izumitelja žarulje T.A. Edisona, kojom je on dolazio u stanje u kojem je lakše dolazio do novih ideja za svoj stvaralački rad. Njegov običaj bio je popodnevni odmor provoditi u naslonjaču u radnoj sobi. Znao je da u stanju drijemanja, uoči samog sna mozak dolazi u stanje snižene svijesti u kojem je nizak prag svijest-podvijest.
Također, znao je da se vrijedne informacije nalaze s «one strane» tog praga, a znao je i doći do njh. Utonuo bi u stanje polusna, alfa-theta stanje u kojem su mu stizali odgovori na postavljena pitanja. Suvremena psihologija tu pojavu naziva faza iluminacije. No, da ne bi tvrdo zaspao, u ruci bi držao nekoliko metalnih kuglica, a ispod ruke na podu nalazila se metalna posuda koja bi bukom zbog palih kuglica budila zaspalog izumitelja.
Hormoni
Osim boljeg sagledavanja događaja u okolini, boljih ideja, bistrijeg uma, boljeg pamćenja, slušanje programa, odnosno budnost u theta-delta stanju ima za posljedicu stvaranje više vrsta hormona neophodnih za zdravlje organizma. Ti se hormoni inače stvaraju u mozgu pretežno za vrijeme sna, pa se ubrzo primijeti da je praktikantu IDEJE potrebno manje spavanja.
Hormoni iz grupe endorfina, ne samo da potiču mentalne procese, nego i stvaraju stanje ugode koja prati slušanje programa. Endorfini su stoga naši prirodni opijati koji svojim djelovanjem na osjetilne receptore omogućuju viši stupanj svjesnosti. Osim toga oni omogućuju potpunu relaksaciju, dižu prag osjetljivosti na stres, oslobađaju od nakupljenog stresa, reguliraju krvni tlak, šećer u krvi, sposobnost učenja i slično.
Studije koje se provode u okviru medicine protiv starenja (anti-aging medicine), pokazuju da se boravkom u alfa-theta i delta stanju mijenja u krvi količine tri vrlo važna hormona; to su DHEA, kortizol i melatonin.
Hormon DHEA, dehydroepiandrosteron koji proizvodi nadbubrežna žlijezda, odgovoran je za otpornost prema bolestima, on smanjuje razinu glukokortikoidnog hormona kortizola, hormona stresa koji još zovu i hormon starenja. Veća razina DHEA-e smanjuje opasnost od kardiovaskularnih bolesti, najvećeg uzroka mortaliteta modernog društva. DHEA je kemijski sličan hormonu testosteronu, čija produkcija opada starenjem, pa se pojava mnogih bolesti čija učestalost starenjem raste pripisuje manjku tog hormona. Novija istraživanja povezuju razinu hormona DHEA sa otpornošću na dijabetes, multiplu sklerozu, Parkinsonovu bolest, Alzheimerovu bolest, depresiju i osteoporozu.
Melatonin je hormon (N-acetyl-5 methoxytryptamin), a «zadužen» za kvalitetan i učinkovit san. Prozvodi se za vrijeme sna u pinealnoj žlijezdi. Budući da starenjem opada kvaliteta spavanja, održavanje razine melatonina primjenom programa IDEJA postaje važan činilac zdravog života. Taj hormon je snažan antioksidant koji neutralizira slobodne radikale. Slobodni radikali su kemijski spojevi s neparnim brojem elektrona koji djeluju razorno na živčane stanice. Budući da su takve stanice osnovna moždana građa, neophodno je slobodne radikale svesti na minimum. Smatra se da manjak melatonina vodi do povećanja rizika od karcinoma. Nedovoljna razina melatonina jedan je od uzroka potištenosti pa i depresije.
Dodatni boravak mozga u theta stanju posebno je važan za osobe koje su dnevno izložene nadprosječnim mentalnim naporima. Ispravan omjer natrija i kalija važan je za proces izmjene tvari u moždanim stanicama koji se odvija zbog razlike u koncentraciji otopine s obje strane stanične membrane, proces osmoze. Taj omjer uspostavlja se jedino za vrijeme boravka mozga u theta stanju. Nedovoljna «dnevna doza» theta stanja mozga osjeća se kao mentalni zamor, a dovoljno je 5-15 minuta biti u theta stanju da se uspostavi narušena ravnoteža natrija i kalija koja dovodi do brzog mentalnog osvježenja.
Stres
Depresija i kronični stres, (zlostavljanje u ranim fazama života) povećavaju razinu glukokortikoida koji se pokazao vrlo štetnim činiocem za mozak. Pokazalo se da je kod osoba s kroničnom depresijom razina glukokortikoida trajno povećana i za 50%, što dovodi oštećenja ili uništenja hipokampusa (hipokampus je dio mozga važan za pamćenje i proces učenja). Kod osoba koje pate od PTSP-a (post-traumatski stresni poremećaj) zamijećena su trajna oštećenja oba hipokampusa, a to je nepovratni proces. Budući da melatonin spušta razinu glukokortikoida, očito je da treba voditi računa o njegovoj količini u našoj krvi.
FIZIKA U MEDITACIJI
Entropija
Otkrića dobitnika Nobelove nagrade za kemiju 1977. godine, Belgijanca ruskog porijekla Illya-e Prigogine-a dovela su do novih saznanja o zbivanjima u našem umu koji je izložen stresnim situacijama. Nobelova nagrada dodijeljena je iz područja kemije, za primjenu 2. zakona termodinamike, zakona entropije. Entropija je pojam koji govori u stupnju neuređenosti ili kaosa nekog sustava; veća entropija – veći nered, odnosno manja uređenost i obratno. Dugo se vremena postavljalo jedno te isto pitanje: ako je točno da kaos u svemiru raste, što opažanja potvrđuju, kako je onda moguće da se u izdvojenim sredinama stupanj sređenosti povećava. Svjesni smo, naime da u prirodi na mnogim mjestima dolazi do zapanjujućeg reda iz nekog razloga. Tipičan primjer su kristalne strukture minerala ili vode u tvrdom agregatnom stanju. Biljke, stabla, listovi i cvjetovi također pokazuju izuzetnu pravilnost u svojoj strukturi, a o životinjama i ljudima da se ne govori. Kako pomiriti očigledni rast broja uređenih sustava i dokaze znanstvenika o sve većem kaosu u svemiru kojem pripadamo?
Mozak kao otvoreni sustav
Drugi zakon termodinamike govori o tome da je pri obavljanju bilo kojeg rada jedan dio energije nepovratno izgubljen. Ta energija se gubi u obliku pare kod parnih strojeva, topline kod automobilskih motora, a i mi sami jedan dio hranom unesene energije izbacujemo kao otpadne tvari. Očito je da oko sebe stvaramo sve veći nered, smeće i razni otpad koji postaje gorući, problem današnjice. Tu prestaje prividni sukob opažanja rastućeg kaosa i sve većeg reda. Uočavamo da su točne obadvije tvrdnje: točno je da kaos raste, no točno je da stupanj reda također raste. Ustvari, ne da red raste usprkos kaosu, nego red raste upravo zbog rasta nereda. Da bi u nekom prostoru napravili viši stupanj reda upravo je nužno u okolišu tog istog prostora praviti sve više nereda. Čisteći i sređujući vlastiti životni ambijent, povećavamo količinu otpada u neposrednoj blizini, stvaramo smeće ili otpadne materijale.
Red, dakle nastaje upravo na račun rasta nereda, odnosno rasta entropije ili kaosa.
Gdje je tu veza s meditacijom? Ljudsko biće je u fizikalnom smislu tzv. otvoreni sistem, jer stalno razmjenjuje energiju sa svojom okolinom. Ta energija dolazi u obliku hrane, informacija, topline i raznih podražaja kojih često uopće nismo svjesni. Na te podražaje reagiramo različito, ovisno o mjeri u kojoj nam je moguće to regulirati. Ako dobivamo previše, smanjujemo dotok ili ga čak zaustavljamo ako je to moguće.
Budući da se ovdje bavimo umom i dotokom informacija, taj aspekt razmjene s okolinom ima za nas najveću važnost. Svakodnevno bombardiranje informacijama i raznim utiscima za mnoge od nas predstavlja veliki problem koji nas dovodi do stresnih situacija. Postoje tri načina kako reagiramo u tim slučajevima:
- blokiramo dotok informacija, zatvaramo se u sebe – depresija
- povećavamo razinu svojih aktivnosti radi utroška viška dobivenog informacijskog materijala – sportske aktivnosti, mnogo vremena ispred TV ekrana, emotivna pražnjenja kao navijanje na utakmicama, opijanje, preusmjeravanje pažnje na druge sadržaje
- reorganiziramo svoju mentalnu strukturu i time podižemo prag izdržljivosti za veliku količinu ulazne energije
Evolucija – Prijelaz u red višeg stupnja
Prva dva načina ne daju trajne pozitivne rezultate bez obzira na društvena shvaćanja o korisnosti sporta. S aspekta naše unutarnje evolucije, potpuno je svejedno da li se od prevelikog dotoka energije branimo opijanjem ili povećanom sportskom aktivnošću. U oba slučaja odgađamo početak evolutivne promjene, a o povlačenju u izolaciju da se ne govori.
Preveliki dotok info-energije može dovesti do raspada našeg mentalnog sustava, ako ne poduzmemo odgovarajuće mjere. Kronični stres i razdražljvost su predznaci takvog scenarija, a PTSP je sindrom koji govori da je prag podnošljivosti opasno nizak i da prijeti raspad našeg emocionalnog i mentalnog sustava.
Postoji podjela na zatvorene sustave koji se ne mogu spontano reorganizirati i otvorene sustave koji imaju ugrađenu sposobnost rasta u složenije sustave. Otvoreni sustavi, živi organizmi, još se nazivaju i disipativne strukture, zbog svoje osobine da oslobađajući entropiju u okolni prostor stvaraju red u svojoj unutarnjoj građi.
Jedan od primjera zatvorenog sustava jest automobilski motor. Ako motoru dovodimo sve više energije u obliku goriva, on će raditi tako dugo dok se ne istroši i konačno ne raspadne, jer motor nema načina da se reorganizira u složeniji sustav koji može preuzimati nove količine energije koja dolazi.
Treći način iz prethodnog pasusa daje odgovor na pitanje što da se radi ako odbacimo prve dvije mogućnosti. U prirodi postoji niz primjera iz kojih se vidi da je to prirodna metoda rasta svakog otvorenog sustava. Uz povećani dotok topline i vlage zrno sjemena se pretvara u biljku, koja predstavlja sasvim novu i drugačiju organizacijsku strukturu živih stanica biljnog tkiva. Stablo hrasta koji nema nikakve sličnosti sa žirom iz kojega je nastao očiti je primjer evolucije u novi savim drugačiji otvoreni organizirani sustav. Isti zakoni vrijede u svim ostalim oblicima ljudskih aktivnosti; društvene zajednice, burzovni poslovi, proizvodni sustavi i slično.
Sve što je živo treba se razvijati i mijenjati ili mu prijeti propast, jer nema načina da se održava ista razina unutrašnje organizacije uz stalni porast priljeva energije.
Svakodnevno izlaganje mozga opterećenjima koja tonska stimulacija programa ULTIMA donosi, a to su alfa-theta i delta stanja u kojima mozak treba raditi u budnom stanju, zahtijeva od mozga da se reorganizira u kompleksniji stupanj složenosti. Mozak sigurno ima tu mogućnost, jer je to najsloženiji poznati otvoreni sustav. Kako prelazimo iz nižeg stupnja programa u viši, mozak kontinuirano stvara nove i nove neuronske veze koje uspješno obrađuju sve veći dotok energetske stimulacije. Budući da je prakticiranje programa koji podiže funkcionalnost mozga, vrlo jednostavan način, zaključujemo da je slušanje programa ULTIMA jedno od rješenja koje vodi prema željenom cilju. Upravo podizanje praga osjetljivosti na stres i bolje povezivanje obje polovice mozga u jednu funkcionalnu cjelinu čini nas sposobnijima za obračun sa velikim dotokom energije informacija. To je normalni prirodni evolutivni proces koji nas izgrađuje iznutra čime postajemo kvalitetnije kreativno biće. Novonastala mentalna struktura nije poboljšana stara struktura, to je sasvim novi mentalni sklop koji sve oko sebe doživljava na potpuno novi i kompleksniji način, sa svim nijansama koje su ranije bile neprepoznate. To je zaista novi um koji funkcionira na novom stupnju uređenosti čije mogućnosti nemaju granica. Granice naših mogućnosti jedino mogu biti, a i jesu naša vlastita uvjerenja da granice uopće postoje.
Katarza
Unutarnja evolucija odnosno duhovni rast nije uvijek proces u kojem prevladavaju ugodni trenuci. Definicija katarze je «proces pročišćavanja kroz iznošenje emocionalnog materijala potisnutog u podsvijest, u područje svjesnosti». Katarza obuhvaća unutarnje potrese, emocionalnu prezasićenost i značajne promjene u našim mentalnim i emocionalnim obrascima ponašanja. Ona podrazumijeva suštinsku preobrazbu našeg unutarnjeg ustroja, duboku spoznaju povezanosti «svega sa svime» da bi u konačnici dovela do jasnog uvida u jedinstvenost svega stvorenog i Stvoritelja samog u nedjeljivu sveprožimajuću inteligentnu energetsku cjelinu.
Tako postajemo svjesni da se ništa ne događa samo od sebe, da smo sami odgovorni za sve što nam se događa, bez obzira da li djelujemo na svjesnoj ili potpuno nesvjesnoj razini. Mi sami dodjeljujemo atribute nečemu što je dobro ili loše, korisno ili štetno za nas. Istina je, doduše da mi nemamo utjecaja na mnoge stvari koje nas okružuju, no istina je i to da mi sami odlučujemo na koji način ćemo reagirati na sve to. Zbog toga trebamo prihvatiti odgovornost za sve naše reakcije na zbivanja u svojoj okolini.
U svemiru ništa nije samo po sebi dobro niti loše, naše dualističko razmišljanje polarizira svijet oko nas na prikladno i neprikladno, a mi se osjećamo dobro ili loše, ovisno o tome kakav stav imamo prema onome o čemu najviše razmišljamo.
Meditativno iskustvo
Osjetilna iskustva koja se javljaju za vrijeme tradicionalne meditacije i za vrijeme slušanja programa kojim se tonskom stimulacijom (na primjer IDEJE), mozak dovodi u alfa-theta-delta stanja, gotovo su identična. Postoje brojni zapisi o doživljajima boja, zvukova, slika, smirenosti, dosade, nervoze, napetosti, pritiska u glavi, euforije i tome slično. Često se javlja potpuni gubitak osjeta po cijelom tijelu, svjesni smo sebe, a tijelo kao da ne postoji. To je tzv. hipnogogično stanje u kojem je um budan, a tijelo kao da spava. Ponekad se javljaju neobični osjeti na mjestima gdje se prema tradiciji Istoka nalaze energetski centri-čakre. Poznati su slučajevi kod kojh dolazi do rješenja važnih problema, «vidimo» slike budućih događaja, a ima i drugih metafizičkih fenomena. Međutim, bilo što da se dogođa za vrijeme trajanja meditativnog programa, nije uopće bitno, trebamo se ponašati kao znatiželjni promatrač tih pojava bez želje za sudjelovanje u njima.
Fizičko opuštanje
Porast koncentracije hormona endorfina, DHEA i melatonina u krvi mijenja bioelektričnu aktivnost muskulature, pa se javlja osjet duboke relaksacije već u prvih desetak minuta slušanja programa. Opuštenost tijela osnovni je uvjet psihičkog opuštanja, a energija slobodno struji duž energetskih kanala koji se još nazivaju energetski (akupunkturni) meridijani. Intenzivni protok energije može izazvati osjet bockanja ili pritiska na mjestima gdje postoji otežan protok energije, mjesta povrede, upale i slično. Važno je uvijek imati na umu da nelagodu, ma kakva ona bila, ne stvara program, nego je ona znak oslobađanja napetosti nakupljenih u našem živčanom sustavu, zbog potisnutih emocionalnih stresova iz naše prošlosti. Program oslobađa tenzije koje se doživljavaju kao fizički podražaji čiji intenzitet ovisi o značaju koji je neki emocionalni stres imao za nas u trenutku nastajanja.
Emocionalno opuštanje
Emocije koje su duboko potisnute u podsvijest, angažiraju veliku količinu naše energije, da bi ostale tamo gdje nam najmanje smetaju. Nakupljeni bijes, tjeskoba, tuga ili kronično nezadovoljstvo nastali su zbog uobičajenog dualističkog gledanja na svijet; dobro-loše, korisno-štetno. Slušanje programa funkcionalno povezuje mozak u jednu cjelinu, te se postepeno briše dualistička slika svijeta, pa se otklanjaju i posljedice takvog pristupa. Emocionalni «otpad» napušta naš živčani sustav, a to oslobađa i onu količinu energije koja je bila vezana uz njega. Zato se osjeća golemo olakšanje i porast energije svaki puta kada se oslobodimo neke duboko potisnute negativne emocije, jer «emocije koje su zakopane žive ne umiru nikada».
Mentalno opuštanje
Mentalno opuštanje je za razliku od prethodna dva teško prepoznatljivo, jer se skriva iza nekih uobičajenih aktivnosti.
Često se manifestira kroz neumjerenu potrebu za hranom, seksom, novcem i nekim drugim oblicima ponašanja koja u sebi sadrže samodestruktivnu crtu. Zajednička osobina tim ponašanjima je negiranje stvari i događaja onakvih kakvi jesu. Svi drugi su u krivu, sve je loše, nedovoljno i bez perspektive. Negiranje svih kvaliteta uvijek nalazi svoje opravdanje, jer nismo u stanju stvari sagledavati na drugačiji način.
U tom slučaju rješenje leži u zauzimanju stava da je sve onako kako treba biti, bez obzira što sada izgleda da nije tako. S vremenom, nastavljajući slušanje programa, sve dolazi na svoje mjesto, jer raste naša sposobnost prihvaćanja događaja onakvima kakvi su se dogodili. Ionako ne možemo utjecati na događaje koji se već dogodili, a samo o nama i ovisi kakav će naš stav prema njima biti.
Unutarnja slika svijeta
Opažanja vanjskog svijeta koja primamo putem osjetila je proces koji teče potpuno automatski i mi smo nesvjesni svih pogrešaka koje u tom procesu nastaju. Zbog toga vjerujemo da je svijet koji nas okružuje upravo onakav kakvim ga vidimo usprkos neizbježnom zaključku da drugi ljudi taj isti svijet vide nešto drugačije. Pitamo li se ikada zašto je to tako i čije je viđenje svijeta ispravno? Odgovor je samo jedan: ničije viđenje svijeta nije stvaran svijet. U vedskoj tradiciji Indije, to se naziva maya ili obmana osjetila, to se događa iz slijedećih razloga:
Sve informacije koje dolaze do nas prolaze kroz mentalne filtre koji brišu, iskrivljuju, sortiraju i uopćavaju ulazne podatke. Ti filtri sastoje se od naših uvjerenja, sjećanja, navika, sustava vrijednosti, stavova, metode obrade informacija i uobičajenih obrazaca ponašanja kao odgovora na vanjske podražaje. Sustav vrijednosti je možda najbitniji od tih filtara, jer ono što je na vrhu liste vrijednosti usmjerava naše aktivnosti, diktira prioritete, određuje uvjerenja, bira metode, briše nebitne informacije, ukratko, oblikuje naš standard ponašanja u dnevnim situacijama. Postoje i manje utjecajni filtri koji su definirani našim talentima kao na primjer, za glazbu, slikarstvo, razne vještine i slično. Također, imamo ugrađene sposobnosti koje nas čine:
- vizualnim tipom – prednost dajemo slici
- auditivnim tipom – prednost dajemo zvučnoj informaciji
- kinestetičkim tipom – uočava kretnju i lakše uči kroz vlastitu praksu
- tipom osobe unutarnjeg dijaloga – untarnjim dijalogom formiramo svoje stavove
Najvažnije u svemu tome jest to da svi opisani filtri djeluju potpuno automatski i nesvjesno, tako da niti ne primjećujemo da smo izostavili nešto što bi drugi stavili na prvo mjesto. Ti filtri se s vremenom mijenjaju, a to se događa u tri perioda:
- period utisaka: do 7 godine – dijete imitira starije u svemu
- period modeliranja: 7 – 14 godine – ponašanje se gradi prema uzorima
- period socijalizacije: 14 – 21 godine – ponašanje se usklađuje s društvenim normama
Svi naši obrasci ponašanja koji su se formirali tijekom vremena čine okvir u koji smještamo baš sve što dotakne naša osjetila. Tako nastaje naša slika svijeta za koju smo mi čvrsto uvjereni da predstavlja stvarni svijet. Na temelju te slike koja se bitno razlikuje od prvobitnih ulaznih informacija, oblikuju se naša emocionalna stanja koja u nastavku određuju naše ponašanje prema nekom vanjskom podražaju. Odgovor društva na naše ponašanje često je u kontradikciji s našim očekivanjima, upravo zato što su drugi ljudi formirali drugačiju sliku svijeta ili događaja, opet u skladu s njihovim unutarnjim filtrima.
Općenito uzevši, slika svijeta, koja nije stvaran svijet, ima naravno svoju praktičnu vrijednost, jer nam olakšava svakodnevnu komunikaciju s okolinom, no problemi nastaju onda kada se počnemo ponašati kao da je to što vidimo realan svijet. Ponekad se ta slika svijeta naziva unutrašnja karta stvarnosti zato što ona predstavlja stvaran svijet na isti način na koji zemljopisna karta predstavlja rijeke, mora, planine i kontinente. To je samo karta, a nikako stvarni svijet.
Otpor
Kao što je ranije rečeno, slika svijeta se tijekom života mijenja, a mi tu sliku primjenjujemo u svakodnevnom životu, često i bez obzira na njezinu svrsishodnost. Mi smo toliko privrženi svojim modelima ponašanja da ih se ne odričemo čak niti onda kada je jasno da nas rezultati ne zadovoljavaju. To se događa zbog nesvjesnog automatskog primjenjivanja naučenih formi u svim prilikama. Nelagode koje se javljaju zbog nužnosti promjena u obrascima ponašanja nisu izazvane vanjskim uzrocima, nego našim otporom da prihvatimo te promjene. Otpor prema promjenama čini više od 80% naših teškoća, daleko više nego razlozi koji nas tjeraju na promjene. Radi se naravno o problemu koji nastaje zato što smo uvjereni da je naše viđenje nas samih stvarnost, a ne samo naša projekcija stvarnosti. Promjenu ne vidimo kao rušenje slike koju smo stvorili, nego vjerujemo da promjena dovodi u opasnost naše temeljno biće. Naš ego nije ništa drugo nego naša slika o nama koju smo sami stvorili. Rušenje ega, dakle ne ugrožava nas kao svjesno biće, nego predstavlja promjenu slike o nama samima. Tu promjenu uvijek treba dočekati s veseljem, jer je nova slika zapravo nova ažurirana karta terena po kojem se krećemo.
Svakodnevno slušanje programa IDEJA koje vodi sve složenijoj i efikasnijoj strukturi mozga pomaže nam da prihvatimo promjene mijenjajući dotrajalu sliku svijeta u novi koncept koji će nam omogućiti uspješniju navigaciju u novim uvjetima. Rast mentalnih sposobnosti daje nam sposobnost obrade sve zahtjevnijih ulaznih informacija i olakšava napuštanje stare slike stvarnosti.
Rast u šest koraka
Proces evolucijske promjene, prijelaza u viši stupanj unutarnjeg reda, u kojem prolazimo kroz emocionalna i mentalna zasićenja i kroz zbunjujuće situacije, može se prikazati u šest faza:
- Svjesnost nužnosti promjene
Izlaženje nesvjesnog, potisnutog emocionalnog materijala na površinu pune svjesnosti, prvi je signal unutarnje promjene. Iako se javljaju razne nelagode, čak i negiranja onoga što prepoznajemo, a ne uklapa se u našu predodžbu koju o sebi imamo, naše spoznajne mogućnosti rastu zbog povezivanja logičkih i emocionalnih struktura našeg uma.
- Prepoznavanje uzroka
Kako raste intezitet oslobađanja emocionalnih tenzija, tako nam postaje kristalno jasno da one više ne mogu pripadati «tamnoj strani» naše svijesti, da ne mogu i dalje biti potiskivane ili negirane. Postajemo svjesni da osjećamo ljutnju ili otpor zbog procesa čišćenja i uklanjanja sakrivenog emocionalnog «otpada». To je važan trenutak, jer postoji mogućnost da se uhvatimo u klopku uvjeravajući sebe da toga uopće nema, nastavljajući negiranje zakopanih emocija iz prošlosti. Vrlo je važno da postanemo svjesni da uzrok emocionalne nelagode ne dolazi iz naše okoline nego iz naše nutrine. Na taj način raste naša odgovornost, a time i sposobnost da sami upravljamo svojim životom.
- Usmjeravanje pažnje
Usmjeravajući svoju pažnju na ono kako se osjećamo, postajemo svjesni «vlasništva» svojih emocija: moj bijes, moja tuga, moje nezadovoljstvo i time isključujemo vanjske uzroke kao razlog da se osjećamo loše ili nezadovoljno. Postajemo svjesni da uzroci leže u našim unutarnjim programima i filtrima kroz koje opažamo okolni svijet. Tako izbjegavamo nesvjesno skretanje svoje pažnje na vanjske aktivnosti (hrana, sport, TV, seks, mentalna analiza), koje pomažu blokiranje pristupa info-energije izvana. Potpuno preuzimanje vlastite odgovornosti za stanje u kojem se nalazimo, pomaže u savladavanju ove faze evolutivnog rasta.
- Osvještavanje
U ovoj fazi postajemo potpuno svjesni da naši ugrađeni programi i filtri na automatski i nesvjesan način određuju sve naše postupke. Naš um ima sposobnost stvoriti sve uvjete koji su potrebni da opravda istinitost naših uvjerenja, ma koliko praksa pokazivala da to nije tako. Važno je znati da um nesvjesno stvara okolnosti i usmjerava našu pažnju u skladu s našim uvjerenjima i omogućuje nam da uvijek potvrdimo svoja uvjerenja. Um je uvijek usmjeren na kreiranje događaja o kojima najviše razmišljamo, pa je stoga osobito važno da ne razmišljamo o onome što želimo izbjeći, nego o onome što želimo postići.
- Odlučivanje
Napuštanje principa opiranja i neprihvaćanja onoga što nam se, prema našim kriterijima ne sviđa, najvažniji je korak u ovom stupnju rasta. Neprihvaćanje događaja koji se je već dogodio, koji ionako pripada prošlosti, je nerazumno i samo odgađa našu reakciju koja treba dati rezultate koje želimo. To ne znači pasivno prepuštanje struji događanja, nego svjesno prepoznavanje uzroka i njihovih posljedica. U ovom koraku postajemo svjesni svjedok zbivanja, bez negiranja, bez odbacivanja onoga što jest i s punom odgovornošću planiramo slijedeće akcije.
- Reprogramiranje
Svu energiju koja bila potrebna da neželjene emocije držimo u tami nesvjesnoga, počinjemo koristiti za svoje dobro. Potpuna svjesnost vlastite odgovornosti za sve misli, postupke i reakcije okoline na njih, čini nas jačima nego ikada ranije. Mi više nismo bespomoćna žrtva vanjskih okolnosti, nego kreativno biće koje je u stanju upravljati svojim potencijalima za ispunjenje svih želja i ostvariti trajni unutarnji mir. Svjesni smo da svaki događaj ima svoju pozitivnu i negativnu stranu, ovisno o promatraču i da će naše raspoloženje ovisiti o tome kojoj strani, odlučimo pokloniti svoju pažnju.
Neutralni univerzum
Sve što nas okružuje za nas ima određenu važnost. Taj pristup određen je našim stavom, koji nije univerzalan, on pripada promatraču, on je subjektivan i vremenski prilagodljiv. Svemir nema ugrađenih atributa dobro-loše, on potpuno neutralan i kontinuirano dinamičan. Različiti ljudi u okviru svog vremena i kulture imaju vlastite kriterije o onome što je za njih dobro, odnosno loše. Ta činjenica je za nas vrlo važna, jer to znači da jedino mi odlučujemo o svojoj sreći i kvaliteti života. Mi sami smo odgovorni za sve što nam se u životu događa, nismo mi žrtve stjecaja okolnosti, kako se to često misli.
Istina je da nemamo kontrolu nad svim što se zbiva oko nas, no sigurno je da samo o nama ovisi kakav ćemo stav zauzeti prema tim događajima.
Zato je važno prestati igrati ulogu žrtve okolnosti, jer time sami sebi odričemo sposobnost upravljanja vlastitom sudbinom. Da bi u potpunosti ovladali situacijama koje nas okružuju, imajmo stalno na umu da naše viđenje svijeta nije stvaran svijet, on je jednako stvaran koliko je zemljopisna karta stvarna u odnosu na prirodni reljef.
«…igrati ulogu Hamleta zabavna je stvar, no nemojmo pasti u zamku i povjerovati da smo mi Hamlet…» upozorenje je jednog uglednog stručnjaka koji se bavi ovim područjem. Tim riječima nas upozorava da u svakom trenutku moramo biti svjesni da percepcija nema mogućnosti prikazati stvarni svijet i da ono što nam osjetila daju kao prikaz stvarnosti shvatimo kao jedan od mnoštva mogućih koncepata realiteta, a nikako realnost kao takvu.
Milivoj Jelaković dipl. ing. el 2004.
